POTVRĐENA KVALITETA (ZLATKO GALL)
Tradicija je nešto čega su na samome pragu novoga tisućljeća Kaštelani konačno postali svjesni.
Potvrdilo je to, naime, i drugo festivalsko izdanje Večeri dalmatinske pisme koje je, kao i prethodno, temljeno na tradicijskome koje kani biti u dosluhu s “novim dobom”. Štoviše, ideja da istu pozornicu, u konkretnome slučaju “mali i smišni” kambelovski Tikvarin, dijele jazzeri, rockeri i klapaši skloni promišljanju Sredozemlja, Dalmacije i “friškine” koja ih veže, u ljeto 2000. bila je još izraženija.
Naime, ohrabreni veoma dobrim kritikama premijernog izdanja Festivala, utemeljitelji i umjetničko vodstvo ponovno su u prvoj festivalskoj večeri predstavili tradicionalne (ili - možda je bolje kazati - “tradicionalnije”) pjesme i obrade, a u izvedbi doista “gornjeg” doma klapaške scene. Uostalom, u Kaštelima su - uz neizbježni Cambi - nastupile i klape Jelsa (Zagreb), Mastrinka (Kaštela), riječki Fortunal, Kumpanji (Blato na Korčuli), Kamen-SSM (Kamen), zagrebačke Cesarice, Adrion iz Makarske te mlada splitska klapa Šufit. Druga večer, nazvana programom slobodnih formi, naslonila se pak izravno na godinu ranije začet projekt osebujne dalmatinske “fuzije”. Posebno je zapažena (konačno, publika joj je dodijelila 1. nagradu) “elektrificirana” “Dalmatino, povišću pritrujena” u izvedbi Tedija Spalata (odrađena uz podršku Radojke Šverko, klavijarturista Matije Dedića, basista Nene Bege te perkusionista Borisa Popova), a poticajna je bila i njegova revizija himničkoga Hatzeovog standarda “Oj, Splite grade”. Cambi (koji su objavili i cijeli album s obradama Gibonnijevih standarda te u međuvremenu postali vodeća klapska atrakcija) bljesnuli su iznimnom Kraljevićevom obradom Gibonnijeve “Tempere”. Zanimljiva je bila i “Poslanica Hanibalu” (kao ne baš čest način “friškog” autorskog pristupa u izrazito retro-maniri) koju je nadahnuto izvela Cappela Ragusina i klapa Linđo-N, no pravi atraktivni show priredili su Legen (žestokom obradom narodne “Zumba, zumba”) i Putokazi s obradom narodne teme “Naranča”. Zanimljiv je također bio i nastavak suradnje Lidije Bajuk i Cambija (”Zvijezda s dna”, “U Korčuli kolo krete”) te kolaboracije Radojke Šverko s Cambijem i riječkom klapom Luka. Sve u svemu, kao i godinu ranije, na istoj pozornici našli su se klapaši skloni iskoraku izvan šlageraško-klapskih manirizama te glazbenici različitih žanrovskih nagnuća, ali privrženi dalmatinskoj pjesmi ili pak njezinoj tradicijskoj pjesmarici.
"Da su Kaštela postala novo vruće ime upisano na klapaški zemljovid, pokazalo je i savjetovanje, odnosno, okrugli stol “lica relevenatnih za razgovor o fenomenu dalmatinske pjesme, i to u svemu što ona danas podrazumijeva” (Nikola Čelan u “Slobodnoj Dalmaciji”). Sudionici okrugloga stola nakon poticajne rasprave uglavnom su se složili oko ideje poticanja kaštelanskoga klapskog “trećeg puta”. Naime, iza te sintagme stoji želja za otvorenošću prema novim formama i sadržajima. “Legitimnost ove ideje očituje se u spoznaji da je i sama klapa kao glazbena vrsta nastala fuzijom tradicionalnoga (korala, narodnih napjeva) s modernim (belcanto, šansona) u tretmanu kreativnih pojedinaca, obrađivača i skladatelja. Stoga ničega nelogičnog nema u ideji da u ono folklorizirano danas, u vremenu zvučnih i idejnih inovacija, uplivaju elementi koje vrijeme sa sobom donosi: jazz, rock, pa i techno, jungle, trance i slično,” zapisao je u izvještaju s kaštelanskoga savjetovanja suradnik “Slobodne Dalmacije”
Priča o dalmatinskom etnu, trećemu putu klapske pjesme, kaštelanskome điru ili naprosto o dalmatinskome world musicu, očito je zaživjela
i postala općeprihvaćena činjenica.