USPJEŠNO PORINUĆE (ZLATKO GALL)
Umjetnički ravnatelj Festivala Rajmir Kraljević bio je kratak i jasan predstavljajući prvo izdanje Večeri dalmatinske pisme, odnosno pojašnjavajući sadržaj i program dviju takmičarskih večeri.
“Prva večer predstavlja klasičan koncert izabranih klapa s izvornim i skladanim pjesmama, druga je svojevrsni pokušaj anticipiranja nove klapske pjesme. Zašto dvije večeri? Zato jer želimo provocirati pitanje: kuda ide klapska pjesma”.
Sudeći već po uspjehu prvog izdanja kaštelanskoga klapskog summita, Večeri nisu dale samo točnu dijagnozu aktualnoga trenutka klapske pjesme, već su ponudile i veoma konkretnu palijativu.
No, idemo redom.
Ideja da se na kaštelanskoj pozornici anticipira novi klapaški trend (kasnije su ga neki lucidno nazvali “kaštelanski đir”) doista je skrojila dva naizgled suprotstavljena programa. Prvi je, dakako, bio tradicijski, odnosno posvećen tradicionalnim klapaškim formama i sadržajima, a drugi je pokušao otvoriti novi prostor. Bez obzira na to bila riječ o drugačijemu klapskom čitanju pop-standarda ili pak fuzijama s klapama, jazz i pop-obradama tradicijske glazbe, očijukanjima s world musicom... Ovu potonju festivalsku večer u hipu su kao atraktivan novum prepoznali glazbenici, publika, kritičari i mediji. Stoga već u najavama Festivala kritičar Igor Brešan u “Slobodnoj Dalmaciji” tvrdi da - sudeći po programu - “novi festival” ne želi biti replika znanog Omiškog festivala dalmatinskih klapa, već naglasak kani staviti na eksperiment. Jer, piše Brešan, “Dalmacija je i ovaj put imperativ, ali donesena na poseban način, suvremenim ritmom i zvukom, obradama postojećeg ili novim napjevima, već produciranog, ali nadasve posebnog pristupa.” Kritičar “Slobodne Dalmacije” dr. Miljenko Grgić (etnomuzikolog i sveučilišni nastavnik te aktualni direktor Omiškoga festivala dalmatnskih klapa) u svojemu je osvrtu od 2. kolovoza 1999. bio još određeniji. Dva su festivalska programa, veli, “gotovo idealno simetrična”: prvi je odrađen kao “reprezentativna klapska tribina”, a drugi je pak “djelovao intrigantno” zbog “svoje slojevitosti”, ali također i sučeljenja raznorodnih žanrovskih elemenata”. Štoviše, Grgić hvali i novi način prosudbe ocjenjivačkoga suda u drugoj festivalskoj večeri; suda koji - prvi put do sada - vrednuje autorstvo, obradu i izvedbu. Držeći da je riječ o golemome poticaju i za autore, izvođače, a posebice obrađivače (s novim aranžmanima), koji zapravo otvaraju novi put klapskoj pjesmi, Grgić čak napominje da je “nova dimenzija vrednovanja vrijedna pohvala koliko i ukupna organizacija” Festivala.
Dogodilo se tako da su odmah nakon porinuća Večeri dalmatinske pisme bezrezervno prigrljene kao nova atraktivna klapaška pozornica. Doduše, publika je burno reagirala na klape koje su (u revijalnome nenatjecateljskom programu) pjevale tradicijski repertoar prve festivalske večeri te gromoglasnim pljeskom od kojega je odzvanjao pitoreskni prostor Tikvarina (toga tipičnog kaštelanskog “dvora”) nagradila klape Filip Dević, Jelsu, Mastrinku, Kumpanje, Cesarice, Adrion, Kamen te - dakako - lokalne miljenike i globalne klapske zvijezde klapu Cambi (koja je za tu prigodu izvela “Cvijet čežnje” i “Ispod sunca zlatnoga”, u obradi Rajmira Kraljevića). No, prava glazbena atrakcija i ona neponovljiva scenska glazbena “kemija” dogodile su se drugoga dana. Lidija Bajuk i klapa Cambi nadahnuto su odradili narodnu “Izresla ruža rumena” , Tedi Spalato je oduševio i publiku i kritiku lucidnim “trubadurskim” izvedbama dvaju klapskih standarda (”Kaleto moja draga” Tome Bebića i “Dalmatino, povišću pritrujena” Ljube Stipišića), riječki Putokazi (sa sjajnom “Gangom” koju je obradio Elvis Stanić) potvrdili su svoju vokalnu i koreografsku superiornost, Kvartet Gorgonzola i Klapa Kumpanji ostvarili su zgodnu simbiozu u obradi tradicionalne “Vila moja projde”, a klape Cambi (s Gibonnijevim standardima “Ljudi, zviri i beštimje” te “Projdi vilo” redefinirali su klasičnu klapašku izvedbu pop-teme) i Fortunal pokazale da klape mogu ruku pod ruku s pop-zvijezdama.
Kaštelanski glazbeni “susret na vrhu” doživio je i nastavak “drugim sredstvima”. Naime, upriličeno je i savjetovanje o klapama i dalmatinskoj pjesmi na kojemu je zaključeno da je otvaranje klapaša prema novim sadržajima i formama neminovno, no da svakako valja izbjegavati “olako predavanje klapa estradi” čime bi se izgubila osebujnost klapaške izvedbe.